subota, 8. listopada 2011.

Željko Špoljar : She is crazy like a fool

Jako mi je žao ako sam ispao sirov u napadu na hrvatsku i srpsku suvremenu književnost, takav primitivni stil doista više spada u krčmu, nego na internetski časopis za književnost. Ali nisam si mogao pomoći, dao sam si truda išao sam čitat te izdrkotine što pišu današnje žene i vidio da je to skoro sve teški kurac, išo sam, budala, čitat i žensku poeziju, to je još teže izdrkavanje. Srpski kritičari su tu bili malo normalniji, dali su im do znanja, cure to vam je ipak kurac, kolko god da ste nadobudne. Ali kod poremećenih Hrvata skoro sve su proglašene genijima za te svoje izdrkotine, kriteriji su zauvijek srozani, svi ti romani i zbirke priča ženskih pa tu se jedva dade iscijediti sve zajedno jedna poštena novela. Najadnije su kad žele biti eksplicitne. Ponesen odličnim kritikama u novinama i di sve ne išao sam to čitat i raspizdio se, nisam mogao vjerovat, ne znam jel i drugdje tako il je Hrvatska pretplaćena uvijek na imbecilizam.

Što se tiče ženskog pisanja u Hrvatskoj sve je počelo s Marijom Jurić, ženska je skužila da zna isplest fabulu oko vitezova, kneginjica i vitezova i sve je otišlo u krasan kurac, opet nas i danas jebu s tim kneginjicama i vitezovima. Mislim da žene nisu za pisanje, kolko god to bila pederska rabota. Ima u pisanju nešto da se žene sve od reda pokažu kokošima na ovim našim prostorima, vani nije tako. Valjda taj netalent posišu s majčinim mlijekom, ima to neke veze s tim izdrkanim kneginjicama i sluškinjama koje skuže da su kneginjice. Ali najodvratnije su ipak kod nas intelektualne ženske spisateljice koje drkaju o noćnim slavujima čiji se pjev isprepliće s tutnjavom austrougarskih topova. Ali najgore su urbane spisateljice, kokoši kojima su bomboni i trava skurili to malo mozga što su imale pa idu nadrkavat socijalnu zbilju koja vonja na njihove djevojačke sobice tamo negdje u gluhoj provinciji di im je na zidu sobe još uvijek poster Bon Đovija razdrljenih dlakavih prsa koji je zapravo kao takav ostao njihov trajni ideal, njima zapravo treba dugokosa čimpanza i oni je traže, dozivaju po hrvatskim urbanijim središtima, dozivaju je i kroz književnost ako treba. A da se užive u film o King Kongu sve bi im bilo jasnije i otišle bi na neko ostrvo, a ne ovako.


Ovo sad ipak postaje sve malo previše izretardirano, nakon svih tu govana, sad sam pročito i intervju s nekom djevojkom ili maskulinom ženom koja čita Kiša u feminističkom ključu i zamjera mu što je stalno piso o odnosu oca i sina i time proguro patrijahat ili koji već kurac u našu književnost i njoj ide na kurac taj njegov mačizam, koji kurac ima pisat o odnosu s ocem. Ovo sad stvarno postaje totalno izretardizirano. Pa piso je i o majci maltene ko o anđelu plemenitosti i mudrosti, a starog je izironiziro ko nevoljnog vola. Ovo sve odlazi predaleko. Netalentirane kokoši uskokodakale su se, oće one neki kurac, postaju odurna sekta. Književnica Duras popišala bi im se u bijedne krigle iz kojih srću te svoje kvazi-feminističke patose kretenizma, bijede, tih jadnih udruživanja, postaju retardiranije od onog još retardiranijeg književno-umjetničkog pokreta FAK. Neka žene čitaju ženske pisce, to razumijem da im bolje leži, pa i ja kad se napijem pjevam pjesme koje pjeva muški pjevač, neću valjda pjevat pjesmu u kojoj žena u prvom licu ženskog roda pjeva o svojoj zaljubljenosti prema nekom mladiću koji je ne voli i koji je hladan a ona baš zbog tog njega još više voli, ko Severina, "i dok me varaš s tobom lipo mi je". Gluplji dio ženskih pisaca počeo se udruživat u sekte, kao što se u sekte uključuju svi netalentirani bijednici, to je tako mizerno, mizernije od pederske književnosti. Oće li im više iko reć da se gone u tri pizde materine, odnosno u tri šupka očeva, kako jadno, kako ogavno, ogavnije od onih tupavih krava koje nemaju pojma o vožnji auta a ipak voze po cesti i sjebavaju promet.

Gonite se u očev šupak debilkuše sektaške bez ikakvog dara. Idem sad čitat Ljubavnika od Duras da se smirim od tih sektaških kokoši, kakve su to jadne komunjare ženske, pišite si te svoje jadne knjige za mame koje su vam čorbu kuhale patrijahalnim očevima pa je njihova ropska nelirska tupavost na paradoksalan način prelila se i u vaša šupačka bića. Tu mislim na sve hrvatske i srpske književnice koje se žele udruživat u isključivo ženske literarne sekcije i time mahat pred nosom kao pelenom punom govana, ma gonite se u očev šupak. Skinuo se taj izdrkani FAK s kurca, a sad te kurcoglavke nas kreću jebat u mozak, uvijek neke sekte pune primitivnih govana, to je ta naša kraljevina Srba i Hrvata, ponovo pribijate na križ Supila, kretenuše govnojedave, odite nek vam mame slažu doma te glupe bob-frizure za koje mislite da su feminističke. Ma vi ste kurac, odnosno pička, dim, praznina, bitak i ništa, stidna uš koju je Sartreovoj ženi prenio neki narkomanski američki pisac.



Nema komentara:

Objavi komentar